Životinjski svijet.
27.08.2006., nedjelja
ENGLESKI ŠPRINGER ŠPANIJEL
 Opći izgled: atraktivan, živahan, snažan, kompaktan i dobro balansiran pas. Udaljenost od grebena do korijena repa treba biti ista kao udaljenost od grebena do poda, a takav pas nije i ne može biti kvadratičan. Vrhunski psi su kraćeg tijela nego što traži standard jer psa koji bi bio proporcija kao u standardu većina bi sudaca opisala kao "nešto dužeg".Narav: nježan i osjećajan, uvijek u pokretu, hrabar i odvažan, odan, neizmjerno voli svog vlasnika. Inteligentan i uvijek spreman za rad ili igru. Narav ove pasmine je od izuzetne važnosti. Agresivnost je krajnje nepoželjna. Glava: veličinom mora odgovarati veličini psa. Kvadratična gubica, dobro razvijena, stop jasno naglašen. Ovaj pas je i aporeter snažnih čeljusti. Udaljenost od vrha nosa do stopa jednaka je udaljenosti od stopa do potiljne kosti. Gubični dio glave približno je jednako širok kao i lubanjski. Lubanjski dio glave je lagano zaobljen sa svih strana. Okrugla kao i plosnata lubanja smatraju se manom. Obrazi ne smiju biti naglašeni. Oči su srednje velike, lagano zaobljene ali ne okrugle. Kapci dobro zategnuti. Izraz je inteligentan, nježan, pažljiv ali ne i molećiv. Zubalo je škarasto. Uši su zaobljene, nisko nasađene, ( standard kože u visini oka ), vodeći psi imaju uši nasađene i niže. Uho tanko, doseže do nosa, bogato odlakane ravnosvilenkastom dlakom. Tipična mana je kratko i mesnato uho, isto kao i uho široko u gornjem dijelu, visoko nasađeno ili nošeno. Vrat je dugačak, mišićav, suh bez suvišne kože, u blagom luku prema glavi i skladno nasađen u zakošena ramena. Prednji dio: dobro položena plećka, laktovi priljubljeni uz tijelo, noge snažnih kostiju, ravne, nikada predugačke. Opći izgled: atraktivan, živahan, snažan, kompaktan i dobro balansiran pas. Udaljenost od grebena do korijena repa treba biti ista kao udaljenost od grebena do poda, a takav pas nije i ne može biti kvadratičan. Vrhunski psi su kraćeg tijela nego što traži standard jer psa koji bi bio proporcija kao u standardu većina bi sudaca opisala kao "nešto dužeg". Narav: nježan i osjećajan, uvijek u pokretu, hrabar i odvažan, odan, neizmjerno voli svog vlasnika. Inteligentan i uvijek spreman za rad ili igru. Narav ove pasmine je od izuzetne važnosti. Agresivnost je krajnje nepoželjna. Glava: veličinom mora odgovarati veličini psa. Kvadratična gubica, dobro razvijena, stop jasno naglašen. Ovaj pas je i aporeter snažnih čeljusti. Udaljenost od vrha nosa do stopa jednaka je udaljenosti od stopa do potiljne kosti. Gubični dio glave približno je jednako širok kao i lubanjski. Lubanjski dio glave je lagano zaobljen sa svih strana. Okrugla kao i plosnata lubanja smatraju se manom. Obrazi ne smiju biti naglašeni. Oči su srednje velike, lagano zaobljene ali ne okrugle. Kapci dobro zategnuti. Izraz je inteligentan, nježan, pažljiv ali ne i molećiv. Zubalo je škarasto. Uši su zaobljene, nisko nasađene, ( standard kože u visini oka ), vodeći psi imaju uši nasađene i niže. Uho tanko, doseže do nosa, bogato odlakane ravnosvilenkastom dlakom. Tipična mana je kratko i mesnato uho, isto kao i uho široko u gornjem dijelu, visoko nasađeno ili nošeno. Vrat je dugačak, mišićav, suh bez suvišne kože, u blagom luku prema glavi i skladno nasađen u zakošena ramena. Prednji dio: dobro položena plećka, laktovi priljubljeni uz tijelo, noge snažnih kostiju, ravne, nikada predugačke. |
24.08.2006., četvrtak
LENDSIR (Landseer)
 Želimo li naći prijatelja za cijelu obitelj, koji je lijep, pametan i pažljiv i koji, kao što se podrazumijeva, preuzima ulogu zaštitnika, tada se Lendsir nameće kao skrivena preporuka.Uravnotežena ćud i puno strpljenja s djecom ističe ovog krupnogČetveronošca.Voli vašu obitelj i tu je samo za vas. Od korisnog pomagača do ljubimca plemstva Od sredine 17. stoljeća dovozili su sobom moreplovci iz Newfoundlanda u Englesku prve primjerke bijelo-crnih pasa. Njufaundlendskim su naseljenicima koristili za pomoć kod ribarenja te kao zaštita stada i imanja od divljih zvijeri. Englesko je plemstvo bilo oduševljeno ovim psima koji su se tada još zvali samo "Njufaundlendski psi". Tako je na primjer engleski pjesnik Lord Byron u parku svog dvorca Newstead Abbey na nadgrobnom spomeniku svoga bijelo-crnog prijatelja dao uklesati: "Na ovom mjestu počivaju kosti onoga čija je ljepota bila bez taštine, snaga bez objesti, srčanosti bez divljine, a sve ljudske vrline bez opačina". Od Njufaundlendskog psa do Lendsira Na slikama su sačuvani mnogobrojni prikazi ranog uzgoja ove rase. Od oko 1800. množe se slike snažnoh bijelo-crnih pasa koji su još uvijek bili opisivani kao "Njufaundlendski psi". Prikazivali su ih George Morland, George Stubbs, Sir Edwin Lendsir, najpoznatiji slikar životinja svoga doba, mnogobrojne umjetničke slike ovoga plemenitog snažnog četveronošca. Njegova najpoznatija slika "Zaslužni član ljudskog društva" nastala je 1831. Prikazao je psa Paula Prya kako mirno, ali ipak pozorno ležeći na zidu doka gleda preko vode. Zanimanje spasilac Život Paula Prya bio je neobičan: svog je gospodara dvaput nakon brodoloma donosio na obalu, prvi puta živoga, ali drugi put je bio mrtav. Otada je živio sam hraneći se u luci. Promatrao je zbivanja na vodi i katkad bi spasio dijete koje je igrajući se palo u more. Ovaj nagon za spašavanje karakteristika je njegove naravi. Još i danas je to bitno obilježje rase. U znak zahvalnosti Krajevsko spasilačko društvo ga je proglasilo počasnim članom i brinulo se za njegovu hranu. Slikar životinja dao je Lendsiru ime Mnogobrojne reprodukcije slika Sir Edwina Lendsira povećavale su prepoznatljivost životinja tako da su konačno psi postali poznati po ovom slikaru. Otada se Lendsiri i imenom razlikaju od nešto manjih, potpuno crnih Njufaundlendera. U usporedbi s ovim crnim psima je Lendsir na nešto višim nogama, djeluje mršavije i pokazuje veću živahnost. Doduše, odrasli Lendsir uz visinu ramena 80 cm sve u svemu i nije laka kategorija, može dostići i 75 kg težine. Kuje su općenito nešto manje i lakše. Osobnosti u porodici Samosvjesni je Lendsir pseća osobnost koja se pravilnim postupanjem sama uklapa u obitelj.Pored svoje zaštitničke uloge on se rado zabavlja i pogodan je za svakakve igre.Tek u suživotu sa svojim gospodarom on otkriva mnoge svoje dobre osobine. Teško da će se netko odvažiti nepozvan stupiti na teritorij koji čuva odrasli Lendsir. Svaki Lendsir je unikat Ovaj pas nije zagrižljiv,ali kad mu se učini potrebnim može biti jako uvjerljivo prijeteći. Lendsiri se ne moraju držati samo u vrtu. Pošto gotovo stalno traže blizinu svoga gospodara, može ih se pustiti i u kuću. Posjedovanjem Lendsira imate jedan apsolutno jedinstveni primjerak. Ne možete susresti drugoga koji je isto obojen kao i vaš. Raritet je i po tome što je vrlo rijetko leglo. Najbolji prijatelj Usprkos svojoj veličini i snazi, Lendsir ima živahan temperament i voli učiti. Rado trči i jako se veseli kad može plivati i igrati se u vodi. Ovaj četveronožac sve svoje povjerenje daje gospodaru, voli ga. Čovjek mu poklanja svoju naklonost, obvezuje se na skrb, a to znači prije svega razmišljanje imamo li osigurane životne uvjete za tako velikog psa. U svakodnevnici On ne spada u gradski stan kao i niti u domaćinstvo s dvije osobe koje su zbog posla po cijeli dan izvan kuće. Treba mu nešto zelenila oko kuće, a po mogućnosti i djeca na koju će paziti i s kojom će se moći igrati. Onaj tko ima mogućnost držati Lendsira taj si ne može poželjeti boljeg prijatelja! Njufaundlender kontra Lendseera Newfoundland, koji leži ispred Kanadske obale, podario nam je dvije rase: jedna je bijelo-crni Lendsir kojeg su nekad davno ljudi zvali Njufaundlendski pas, a druga je današnji Njufaundlender. Ovaj drugi porijeklo duguje indijanskim Labradorima, dok je Lendsir potekao vjerojatno od snažnih pastirskih pasa iz sjeverne Španjolske. Ustvari bili su to baskijski lovci na kitove koji su prvi prezimili u sjevernom dijelu Newfoundlanda i vjerojatno je da su pse iz domovine uzeli za zaštitu. Pošto su od oko 1860. godine crni Njufaundlenderi došli u modu, Lendsiri su djelomično svrstavani u istu rasu (crno-bijeli Njufaundlenderi). Negdje od 1900. godine na europskom su kontinentu Lendsiri uzgajani kao rasa, ali to je išlo vrlo sporo. Tek u ranim 20.-tim i 30.-tim godinama 20. stoljeća uzgojna se baza proširila s prekrasnim primjercima tako da se stvarno može kazati da se ova stoljećima stara rasa regenerirala. Lendsirova potjernica Zemlja porijekla: Newfoundland Rasprostranjenost: Europski kontinent Veličina: Visina ramena kod mužjaka 72-80 cm, kod ženki 68-73 cm. Težina: Mužjak do oko 75 kg, ženka oko 55 kg. Dlaka: Duga i gusta, donja dlaka se lagano vidi. Boja: Osnovna boja bijela s crnim površinama koje su razdijeljene po trupu i sapima. Na glavi su dlake nježne i crne s bijelom moguće razvučenom pjegom. Karakter: Uravnotežen, predstrožan, privržen vlasniku, prijateljski prema , zaštitnički instinkt. Upotreba: Pas za pratnju i obitelj. Odlično prilagođen za spašavanje iz vode. Odgoj: Voli učiti. Ispit za psa pratitelja uz konzekventno vođenje nije nikakav problem. Njega: Nezahtjevan, tjedno češljanje. Kretanje: Držanje u vrtu uz odgovarajuću mogućnost sklanjanja od lošeg vremena i vrućine. Dnevna šetnja, po mogućnosti plivanje. Očekivana starost: Oko 12-16 godina Zdravlje: Robustan, sve na njemu je prirodno. Održavanje zdravlja rase najviši je cilj razmnožavanja! _________________ Čovjekova je duša onakva kakvo je njegovo ophođenje prema životinjama !!! |
22.08.2006., utorak
Hrčci
|
PREHRANA Hrčci su većinom biljojedi. Najčešće i najviše jedu sjemenke kao što su pšenica, suncokretove sjemenke, te kukuruz (i sl.). Naravno, jako je važna biljna hrana. Kao i ljudi, i hrčci imaju različite ukuse. Neki najviše vole radić, drugi djetelinu, treći jabuku ili salata… Trebate naći što Vaš hrčak najviše voli, i to iskoristiti za nagrađivanje ili pripitomljavanje. S obzirom da hrana treba biti raznolika, pokušajte što češće mijenjati ju. Nakon nekog se vremena na biljnoj hrani počnu stvarati bakterije. To znači da, ako ne želite da se Vaš ljubimac razboli (ili da se dogodi nešto gore), trebate ukloniti takvu hranu iz njegove blizine. Naravno, nemojte žuriti, ipak trebate mu dati što više vremena da ju pojede. Stoga, nakon što takva hrana odstoji nekoliko sati u kavezu, bacite ju. Kada hrčku dajete salatu, obavezno ju operite prije toga, te ju osušite. Dakle, nemojte mu davati mokru salatu! Hrčcima nije poželjno davati tropsko voće. Dakle, ne biste im smjeli davati naranču, mango, ananas, mandarinu… Ipak, smije im se davati bananu. Istina, postoje i iznimke u vezi tropskog voća. Neki hrčci dobivaju naranče redovito i ništa im se loše nije dogodilo… Dakle, sve ovisi od organizma – je li on to u mogučnosti podnijeti… Također, ne smije im se davati mlijeko, no jogurt i sir su dopušteni. Ponekad, za dugih ljetnih noći, kada vidite da u kavez uleti kakav kukac, i postane žrtva Vašeg ljubimca, nemojte se začuditi - hrčci ponekad vole okusiti meso, stoga, možete im dati i piletinu… Sve što je u ovom odlomku dopušteno, smije se davati samo u manjim količinama, npr. jednom tjedno. Količina hrane koju Vaš ljubimac dobiva nije određena. Točnije, baš kao i ukus, razlikuje se od organizma do organizma… Osnovna količina dnevne hrane je jedna velika žlica kupovne hrane (hrane za hrčke), te nešto od biljne hrane. Ne nasjedajte na razne planove („nacrte“) s napisanim količinama hrane u gramima koju Vaš hrčak dnevno treba dobivati. Nitko to ne može odrediti. Pogotovo zato što možda Vaš hrčak nešto od navedenog u hranidbenom planu ne voli… Zbog originalnog boravišta u sušnim područjima, rasprostranjena je neistinita činjenica koja je opasna za život hrčaka. Mnogi misle da hrčcima nije potrebna voda, no to nije istina! Dakle, HRČCIMA JE POTREBNA VODA, kao što je i potrebna ljudima. Možda će ju piti manje, možda niti neće, jer će kroz biljnu hranu dobivati dovoljno vode, no hrčku mora biti dostupna! Ako Vaš hrčak slučajno ne zna kako koristiti pojilicu, pokažite mu. Vrhom pojilice prođite preko dijela njegovog krzna, kako bi na njega dospjela voda. Pokušajte nekoliko puta, i Vaš bi ljubimac trebao shvatiti. ŽIVOTNI PROSTOR Iako hrčcima nije potrebno puno prostora, ne znaći da im kavez mora biti minijaturni… Oni su, ukoliko žive u premalom prostoru skloni gojaznosti (NE ZNAM, KORISTI LI SE OVAJ IZRAZ I KOD NAS), što kada dođe do poremećaja metabolizma vodi do slabljenja imunološkog sustava. Kavez može biti drveni, metalni, ili plastični/stakleni. To djelomično ovisi i o vrsti. Za sirijske hrčke preporuča se metalni, a za kineske plastični kavez. Minimalna veličina kaveza trebala bi biti 30x30x20. Taj kavez obavezno treba biti zaklonjen od propuha i direktnog sunčevog svjetla. Kako urediti unutrašnjost kaveza? Prvo, dno kaveza treba prekriti sa piljevinom (može se kupiti u pet shopovima). Birajte onu bez mirisa, ili sa slabim mirisom. Ukoliko nema druge, onu s mirisom otvorite nekoliko dana prije stavljanja u kavez, kako bi se miris „razrijedio“. Uz piljevinu možete staviti i sušenu travu, te slamu. Ako poželite staviti papir, trebali bi biti oprezni. Hrčci ga često trgaju i spremaju u vrećice. Također, u pet shopovima se može naći i vata za hrčke. Ona se ne preporučava, jer je, naime, poznato mnogo slučajeva u kojima hrčci nisu mogli izvući vatu iz vrećica u obrazima gdje su ju spremili, te je došlo do komplikacija. Dalje, u kavezu mora biti posudica s hranom i pojilica sa svježom vodom! Kućica za hrčke ne treba biti velika. Lako ih se može naći u svim pet shopovima… Hrčci će sve (piljevinu, slamu, hranu) unositi u nju, točnije, u svoje gnijezdo. Stelju iz kaveza treba mijenjati barem jednom tjedno, a ako se osjeti jači miris, i češće. U kavezu treba biti i kolut. Vaš će se hrčak pomoću njega lakše oslobađati stresa, te mogućeg „viška kilograma“. Nakon nekog vremena, Vaš će malac vjerojatno prerasti kolut, pa bi bilo dobro kupiti veći. Naravno, poželjno je puštati hrčka u šetnju po stanu/kući. Prije no što to učinite, provjerite da se nema kuda zavući, ili da ne može doći do kakve utičnice… Budite oprezni, oni mogu iskoristiti čak i najmanju rupu za sakrivanje. Ako to ne učinite, nego Vam je plan zaustaviti ga prije nego dođe do „alarmantnog dijela“ pazite: ne smijete odvojiti pogled od njega niti na sekundu, jer je upravo toliko vremena dovoljno da pobjegne. Ako vam se ipak negdje zavuće, stišajte sve što ga može uplašiti. Dalje, ispred tog mjesta stavite hranu, pogotovo njegovu najdražu. On bi trebao, čim ogladni, ili ako poželi napuniti vrećice, izaći i uzeti ju. To bi Vama trebalo dati dovoljno vremena da ga uhvatite. Hrčak, kao i svaka druga životinja treba nešto na ćemu bi ispucao energiju. Tome, osim koluta služe razne igračke. Osim kupovnih, možete načiniti i svoje. Stoga, ukoliko ne želite monotone igračke koje se mogu naći u svakom pet shopu, pročitajte ovih nekoliko savjeta, te ih pametno iskoristite: 1. Od raznih tuba (npr. od Pringlesa) možete izraditi tunele u kojima će se Vaš ljubimac rado izgubiti. Na nekoliko tuba uklonite dno, kako bi se on mogao provlačiti. Tada ih režite pod određenim kutem (time dobivate zavoje) i međusobno spajajte. Izvana ih oblijepite ljepilom, kako bi se međusobno držali (nemojte spajati spajalicama, ili čavlićima, kako se životinja unutra ne bi ozlijedila). Što ih više spojite, Vaš će ljubimac imati više puteljaka. Neke tube ostavite zatvorene. Hrčak će najvjerojatnije u te dijelove donositi hranu, jesti i spavati. On će te tunele shvatiti kao podzemni dom, te će mu oni biti dulje zanimljivi. 2. Uzmite običnu tenisku lopticu i postavite je u blizini Vašeg ljubimca. Možda u početku neće pokazivati veći (ili ikakav) interes za nju, no uskoro bi trebao navaliti. Pokušat će ju oboriti ili bar savladati. Zbog male težine te loptice, skoro je nemoguće da se hrčak ozlijedi (osim kineskih, oni su manji, pa bi bilo dobro da budu pod nadzorom). 3. Donesite hrčku manje kamenje iz prirode. Prije nego ga postavite u kavez s Vašim ljubimcem, obavezno kamenje trebate kuhati u vodi. Ono treba biti veliko bar kao polovica Vašeg ljubimca, kako ga ne bi pokušali strpati u vrećice. Hrčak će se radosno penjati po kamenju i skakati s njega. Važno je da to kamenje stoji stabilno u kavezu, te ga Vaš hrčak ne može srušiti. 4. Uzmite nove vezice za tenisice (po mogućnosti deblje). Od njih načinite čvorove. Neka oni budu deblji. Tada krajevima vezica zavežite to što ste dobili za vrh kaveza. Hrčak će se pokušavati penjati po tim čvorovima i gristi ih. Ako su vezice dovoljno čvrste, a čvorovi dovoljno veliki, Vaš ih ljubimac neće pokušati strpati u vrećice. 5. Nabavite komade drveta, koji su prethodno izravnani (bez malih nabora na kojima se Vaš ljubimac može ozlijediti ili ogrepsti). Komadi ne smiju biti lakirani. Hrčak će se po njima penjati, gurati ih, ili ih pokušati savladati. Sve ovisi o obliku. Naravno, ako je komad veći, i ima udubinu, hrčak će se unutra zavući i koristiti ga kao kućicu. Budite sigurni da ste spremni za hrčka 1.Budite sigurni da ste spremni za hrčka Oni su živa bića i trebaju vas da bi se brinuli o njima. Briga znaći: hranjenje, igru i odlazak veterinaru. Morate biti sigurni da se možete brinuti za hrčka barem 2-3 godine. 2.Nabavite pravu opremu Vaš hrčak treba svoj vlastiti prostor da bi bio sretan. Treba mu kavez, kolut, piljevina (ili nešto slično), voda i hrana. Sve možete nabaviti u obližnjem pet shopu. Kako su oni noćne životinje, budite spremni na razne zvukove ako ih imate u sobi u kojoj spavate. 3.Igračke One će mu pomoći da se zabavi i da bude...hm...hrčak.Vole se sakrivati u kućice, vole drvene komade za penjanje, plastične tuneliće (mogu biti i kartonski) te pijesak za kupanje (dobro za krzno). 4.Hranite ga raznolikom prehranom Osnovna hrana neka je ona kupljena u pet shopu za hrčke. U malim količinama dozvoljeno im je davati povrće i voće. Ne pretjerujte sa slasticama. Neku hranu neće htjeti jesti, ispitajte što voli vaš hrčak i time ga hranite. Ne brinite ako vaš hrčak "čuva" hranu. To je normalno. Čuvaju je u vrečicama u obrazima, te je nose na neko drugo mjesto i pohranjuju. 5.Držite kavez čistim Hrčci ne trebaju kupanje vodom Ali trebaju čisti kavez. Barem jedanput tjedno izvadite svog hrčka iz kaveza radi potreba čišćenja. Stavite ga na neko mjesto gdje ga nećete moći izgubiti. 6.Vodite hrčka veterinaru ako uočite neke znakove bolesti. Prije toga se raspitajte koji od veterinara je u mogučnosti i znanju lječitit ga. 7.Igrajte se sa hrčkom - nježno Prije igre operite ruke kako bi uklonili mirise životinja i hrane. Uhvatite ga s obje ruke, nemojte ga previše stiskati kako ga ne bi ozljedili.Kada će se osječati sigurno, početi će se šetati po rukama.Pazite da vam ne padne i ozlijedi se. Ako ste tek nabavili hrčka, hranite ga u kavezu neka se privikne na vaše ruke i miris. ----------------------- Hrčak pripada familiji Muridae iz reda Rodentia. Ovaj čudnovati glodar kratkog repa i velikih obraza danas je pronašao svoje zasluženo mesto kao ljubimac u manjim stambenim prostorima. Za porodicu sa odraslom decom i zaposlene koji tek u večernjim satima mogu da odvoje par sati sa ljubimcem, hrčak je savršen kućni ljubimac koji se veoma lako pripitomi. Najbolje je da ga ne uzimate u ruke dok se u potpunosti ne navikne na sve ukućane i dok ne zadobijete njegovo puno poverenje. Ako imate dete mlađe od 8-9 godina budite na oprezu jer mališani u tom uzrastu nisu dovoljno pažljivi za životinju ovih razmera. Deca ga mogu nesvesno jače stisnuti ili ispustiti, a to za hrčka može biti fatalno. U večernjim satima hrčka možete pustiti iz kaveza da prošeta, pronjuška i malo se poigra sa vama. Upravo ta igra jača njegovu vezu sa vlasnikom, njegovo samopouzdanje i to može biti pocetak jednog divnog prijateljstva. Ono nažalost u proseku traje svega dve do tri godine, koliki je životni vek ove životinjice. Potiču sa Evroazijskog područja gde naseljavaju pustinje, stepe i rečne pojaseve a danas se sa uspehom i ljubavlju odgajaju širom sveta. Najmanje vrste su veličine oko 5,3 cm i težine oko 100 gr dok neki od `džinova` dosežu i 34 cm i skoro kilogram težine. Pretežno su biljojedi i hrane se lisnatom hranom, voćem, korenjem i lišćem mada vole da obrok obogate ponekim insektom ili drugim mesom. Noćne su životinje i retko su aktivni tokom dana. U prirodi hrčkova jama često dostiže dubinu do 1,5 m ispod zemlje i sastoji se od više prostorija od kojih je jedna po pravilu namenjena skladištenju hrane za zimu. Tokom zimskog perioda hibernacije hrčak ne spava dubokim snom već se često budi kako bi se nahranio zalihama, a zanimljivo je da se u tom periodu njegov puls spušta sa uobicajenih 400 do samo 4 otkucaja u minuti. Zlatni hrčak [podvrsta] je najpoznatiji i njega ćete najčešce videti u prodaji. Životni prostor Hrčak nije životinja koja ima velike prohteve. Mirne duše ga možete smestiti u jednostavan drveni ili metalni kavez ili u veću staklenu posudu. Životni prostor jednog hrčka treba da bude dugačak najmanje 30 cm, širok 25 cm i visok oko 20 cm. Dno pospite suvom travom ili piljevinom. Možete koristiti i zgužvane komade običnog belog papira. Nije preporucljivo koristiti novinski papir zbog štamparske boje koja je veoma otrovna za ove majušne glodare. Neophodno je da ovu podlogu menjate na svakih 15 dana ili češce. U kavez, kutiju ili staklenu posudu smestite hranilicu, pojilicu i igračke [vrtešku, male merdevine ili još bolje - budite inventivni pa svom hrčku napravite originalni rekvizit]. Ukoliko živi zatvoren, hrčak je sklon gojaznosti, što dalje vodi poremećaju metabolizma i slabljenju imunološkog sistema. U skladu sa starom izrekom ¨Boje spreciti nego lečiti¨ potrudite se da mu obezbedite što bolje uslove života. Najjednostavnije rešenje je dobro poznata vrteška. Ove životinje je jednostavno obožavaju i uporno trče na njoj, svakodnevno prelazeći stotine metara. Kao i ostale životinje i hrčak voli da se kreće po što većem prostoru, da otkriva nova mesta, njuška i istražuje. To mu pruža mogućnost da se razmrda, prouči okruženje i da upozna ljude koji vode brigu o njemu. Sigurno da mu je mnogo zanimljivije da se šeta sobama, nego da trči po vrtešci koja ga nikuda neće odvesti. Zlatne hrčke možete držati i zajedno u malo većem kavezu, poštujući osnovna pravila združivanja, dva mužjaka i četiri ženke, ili tri mužjaka i šest ženki. Trudne ženke i one sa mladuncima morate odvojiti od drugih odraslih jedinki. Ako proprocija izmedu mužjaka i ženki nije pravilna, često dolazi do konfliktnih situacija, a isto se može dogoditi i ako je teritorija prenaseljena, tj. ako ima previše jedinki na malom prostoru. Prenaseljenost ima i druge ozbiljnije posledice koje mogu skratiti životni vek vašeg ljubimca jer je ova životinjica inace nežnog zdravlja. Nabrojaćemo samo neke od njih: povećani nivo stresa, poremećaj u radu polnih organa i žlezda, kao i hormonski poremećaji. Kavez treba postaviti na mesto zaklonjeno od direktnih sunčevih zraka, promaje i vlage. Igračke za hrčka Hrčak je po prirodi veoma živahan i pokretljiv pa kavez ili terarijum u kome ga smeštate obavezno treba popuniti odgovarajućom opremom koja će mu omoguciti da se igra i da stalno bude u pokretu. Pritom je važno voditi računa i o njegovoj potrebi da na bukvalno svemu oštri zube, pa je najbolje da igračke u kavezu budu plastične a ne drvene. Jedna od njegovih najomiljenijih igračaka je točak koji se vrti i služi za istrčavanje. Da bi u potpunosti ispunio svoju svrhu, prilikom kupovine proverite da li je osovina stabilna i da li se pravilno vrti, kako se hrčak ne bi povredio ako neplanirano ispadne iz nje. Ako točak počne da škripi nakon nekog vremena, potrebno je da osovinu očistite, podmažete je i nakon toga otklonite višak masti za podmazivanje. Važno je da svi ukućani znaju da se hrčak ne treba uznemiravati dok se igra, jer je tada veoma plašljiv. Lavirint je još jedna veoma zanimljiva igračka za hrčka u kojoj on neobično puno uživa. Lavirint možete napraviti na veoma jednostavan način tako što ćete na ravnu površinu montirati malene letvice koje obrazuju stazice. Na letvicama ostavite nekoliko šupljina, kroz koje će se hrčak provlačiti. Neke od stazica pretvorite u `slepe ulice` zatvarajući ih odgovarajućim vratancima. Što ste maštovitiji pri izradi to će vašem ljubimcu igra biti duža i interesantnija. Pomoću ove igračke hrčak će vežbati svoju spretnost i sposobnost da se izvuče iz bezizlaznih situacija baš kao što bi to radio u prirodi gde ga vrebaju grabljivci. Sigurno najjednostavnija od svih navedenih igračaka je obična kartonska ili plastična cev. Njen otvor treba da je dovoljno veliki da životinja može komotno da se provlači kroz nju. Ovaj ljubimac voli da obitava u čistom ambijentu, a naročito mu smetaju zadimljene prostorije. Ako je smešten u takvom ambijentu, hrčak često oboljeva i živi kraće. Jelovnik za hrčka Karakteristično za hrčka je da u prirodi hranu skuplja i nosi u svojevrsnim `kesicama` unutar usne duplje. Sastavljanje jelovnika za ovu majušnu životinju uopšte ne zahteva specijalne sastojke a ni naročit trud. Osnova hrane su žitarice i biljna hrana uz dodatak koštunjavih plodova koje koriste za temeljno čišcenje i oštrenje zubića koji glodarima rastu tokom celog života. Količina naravno mora biti pravilno odmerena pa će 100g ovog voća zaista potrajati, obzirom na to da im je sasvim dovoljno davati npr. 2-3 oraha ili lešnika na dan. Takođe ih možete hraniti i vrhovima grančica raznih voćki ili klasjem pšenice. Povremeno u obrok dodajte po jedno kuvano jaje, voće, celer, šargarepu ili zelenu salatu koja za hrčka predstavlja pravu poslasticu. Usitnjene ljuske od kuvanih jaja su dobar izvor kalcijuma i drugih minerala. Kako je hrčak noćna životinja treba ga hraniti jednom dnevno i to uveče. Klasična šema na koju se možete osloniti pri sastavljanju obroka za odraslog hrčka izgleda ovako: 7g ovsa, 6g suncokreta, 8g crnog hleba, 5g griza, 20ml mleka, 5g kuvanog mesa, 10 g šargarepe i kap ribljeg ulja. Obrok za mladunca ćete dobiti ako prepolovite gore navedene količine. Osim ove hrane Vaš ljubimac će se uvek obradovati raznovrsnim kašama, makaronama, sitnom mesu i drugim [odgovarajućim] ostacima sa vaše trpeze. Pritom vodite računa - ne sme Vas zavesti njegova proždrljivost koja se može izražavati i u pogledu količine i broja obroka. Uvek imajte na umu da je hrčak pre svega biljojed i da mu najviše prijaju žitarice i voće, pa mu, ukoliko želite da dugo živi i uveseljava Vas svojim prisustvom, obezbedite zdravu i uravnoteženu ishranu. PARENJE HRČAKA Spolni život hrčaka se ponešto razlikuje od drugih glodavaca, da unaprijed kažem, sada govorim o sirijskom hrčku, kao najbrojnijoj vrsti hrčka u domovima. Iako se ovo može uz manje modifikacije primjeniti i na druge vrste. Sirijski hrčak je samostalna životinja koja u prirodi živi sama, jedino se u doba tjeranja mužjak i ženka susreću isključivo radi parenja, nakon čega ga ona otjera iz svojeg teritorija, kod naših hrčaka u zatočeništvu to nije moguće pa ukoliko bi ih ostavili zajedno ženka bi najvjerojatnije mužjaka napala pa čak i ubila, najkasnije kad se okote mladunci. Hrčkica se tjera svaki četvrti dan, tjeranje traje 12 do 24 sata, to ovisi o starosti životinje i njezinom općem stanju, a na kraju krajeva i o samoj životinji. Graviditet u pravilu traje 16 dana, + - koji dan, što opet ima veze sa brojnosti legla, ženka okoti najčešće od 6 do 12 mladunaca ( patuljaste vrste nešto manje), sisaju oko 3 tjedna i tada već polako postaju neovisni. Ženka napravi gnijezdo i u njemu okoti mladunce koji su potpuno goli i slijepi, mladunce nikako ne smijemo dirati prvih 10 dana, naj bolje je i ne čistiti nastambu jer ukoliko otkrije tuđi miris na mladuncima, hrčkica je u najboljem slučaju tad sposobna napustiti leglo , a najčešće ga pojede ! Ponekad je dobro hrčkici u laktaciji ponuditi malo mlijeka pomješanog sa vodom , ali je bolje zadržati se na njoj već poznatoj hrani, pogotovo ukoliko je prehrana raznovrsna. Mladunci su spolno zreli vrlo rano, već sa 5 tjedana pa je jako bitno mladunce po spolu . Hrčkica se već 10 tak sati nakon koćenja ponovo može pariti. Budući da im je kratak životni vijek i imaju puno prirodnih neprijatelja to im je način da u što manje vremena dobiju što više potomaka ! Patuljasti hrčkići imaju donekle drugačije periode laktacije i dojenja i dužine graviditeta pa ću o tome drugom prilikom ! I na kraju evo moje Hrčkice Šprinterice kako s nekim razgovara:  I jedna kratka snimka sa njom: |
21.08.2006., ponedjeljak
KAKO SI MOGAO?
|
KAKO SI MOGAO? Prijateljica sam ti bila Životinja draga i mila. Kada sam bila štene Uvijek si se brinuo za mene. Nekada si podignuo glas Ali još uvijek sam bila tvoj pas. Svima si me hvalio Kako imaš dobrog psa I ja sam na to ponosna. Lajala sam koliko sam trebala Da ne bih lajanjem nekome dosadila. Svi su me voljeli Čak i susjedi Koji nisu voljeli pse Ali posjećivali su me I donosili su kosti i Pseće grickalice. Bilo je sve to lijepo Ali kratko je trajalo. Kako je vrijeme išlo Počeo si zaboravljati na mene Posao i karijera su ti bili važniji I ja sam ti samo stvarala probleme. Ljubav koju si mi dao sada je nestala I ja sam tužna ostala. S vremenom našao si ženu Koja me baš i nije voljela I ja sam boljela. Kada su došla djeca Presretna sam bila Htjela sam cijelo vrijeme s njima biti Ali tvoja žena to nije htjela dozvoliti. Kada sam ti dosadila Poslao si me azil Svatko tko prošao bi Mislila sam da si ti. Ali nikad se nisi vratio I patim za tim. Tako mi je bilo suđeno I mirim se s tim. Mislio si da ću te zaboraviti I naći novi dom Ali si se prevario u tom. Evo uskoro idem spavati zauvijek Zaboravit te neću I želim ti svu sreću. Samo se pitam ''Kako si mogao?''.  |
..::: Važnost mačaka u starom EGIPTU :::..
 U Egiptu su mačke bile smatrane svetim životinjama, a kazna za njihovo ubojstvo bila je smrt. Ako bi u nekoj kući mačka uginula prirodnom smrću, svi članovi obitelji morali su ući u punu korotu, kao da je umro neki njihov bliski rođak, čak su morali i obrve obrijati.Kad bi neka egipatska mačka uginula, njezino bi truplo bilo balzamirano a njuška prekrivena drvenom skulpturiranom maskom u obliku mačje glave. Neke mačke stavljene su u drvene mrtvačke sanduke izrađene u obliku mačjeg tijela, a neke u pletene mrtvačke košare. Sahranjivane su u ogromnim mačjim grobljima, kojih je broj ponegdje premašivao milijune.Boginja mačka zvala se Baste, što je značilo ''Ona iz Basta''. Bast je bio grad u kojem se nalazio glavni hram posvećen mačkama. Svakog proljeća tamo bi se okupilo do pola milijuna hodočasnika da sudjeluju u svetom festivalu posvećenom mačkama. Na svakom od tih festivala bilo bi sahranjeno otprilike 100 000 mumificiranih mačaka u čast mačje boginje-djevice. Kult mačke bio je tako popularan da se održao gotovo 2000 godina. Službeno je zabranjen tek 390. godine pos.Kr., kada je već ionako bio u ozbiljno opadanju. U svojoj zlatnoj eri, dok je bio na vrhuncu popularnosti, ovaj je kult vjerno održavao ogromno poštovanje i ugled što su ga mačke uživale u drevnoj egipatskoj civilizaciji. Do danas su sačuvane brojne prekrasne brončane skulpture mačaka koje nam pokazuju koliko su stari Egipćani znali cijeniti njihov elegantni izgled. Egipćani nisu samo obožavali svoje mačke, nego su i zakonom zabranili njihov eksport. To je imalo za posljedicu da su stranci uporno pokušavali prokrijumčariti pokoju mačku iz Egipta te je prodavati u vlastitoj zemlji, kao kućnu ljubimicu, koja će ujedno služiti i kao statusni simbol svom novom vlasniku. ''Krađa'' mačaka ljutila je Egipćane, ali je bila i dobra novost za mačke jer su tako dospjele na nova područja gdje će se s njima više nego dobro postupati. |
20.08.2006., nedjelja
Puzzle
|
Evo lagane Puzzle zavas. Ne zaboravite ostaviti komentar |
19.08.2006., subota
CHESAPEAKE BAY RETRIVER
|
CHESAPEAKE BAY RETRIVER Retriver zaljeva Chesapeake je jak,mišićav pas s vrlo dobrim lovačkim osobinama.Visok je do 66cm što ga nikako ne čini divom među psima,ali njegova namjena u životu je aportiranje pataka iz svog rodnog zaljeva Chesapeake koji je najčešće hladan.Stoga mu je potrebno mnogo potkožne masti i debela,masna i gusta dlaka s vunastom podlogom,pa zbog svega toga izgleda krupan. Javlja se u boji koja se ponešto neromantično opisuje kao"uvela trava"(od slame do paprati).Također može biti crveno-zlatne boje ili bilo koje druge nijanse smeđe boje. Njegova radna sposobnost je začuđujuća.Voli ljude i uvijek im je spreman udovoljiti,ali nije namijenjen lijenima;prikladniji je za obitelj koja uživa u prirodi i ne mari ako pas nešto dovuče na sebi u kuću.Dobra kruta četka dovest če u red i najneuredniju dlaku,ali vjerojatno neće pomoći skupocijenom sagu ili antiknim stolicama. podaci o pasmini Izvorni naziv:Chesapeake -bay retriver VELIČINA:velika i čvrsta pas:58-66cm 31kg kuja:53-61 28kg Njega dlake:prilično zahtijevno Vježbanje:zahtjevno,ali jednostavno Hranjenje:zn |
18.08.2006., petak
Kako bi trebalo izgledati prvo kupanje šteneta(malog psa)?
|
Prvo kupanje šteneta svakako je šok, ali naravno da se i taj "šok" može ublažiti pravilnim postupkom, tj. neka prvo kupanje u kadi bude igra za štene, stavi mu njegove igračke u kadu pored njega, a u lavoru nasipaj vodu do pola te imaj pri ruci mali ručnik ( ako se kojim slučajem štene samo smoći glavu ili ako mu dođe u oči sapunica ( tu malo pripazi, ali danas na tržištu ima i šampona koji ne nadražuje oči psa, poput Jonsonovog za bebe ) ili sl. ) i posudicu s kojom češ grabiti vodu. U toj igri lagano ga probaj polijevati po leđima s vodom koju imaš u lavoru ( neka voda uvijek bude mlaka, jer ako je prevruća za psa on počne dahtati i isplaziti jezik, a ako je hladna počnu se tresti, to su ti pokazatelji ! ), na kraju štene će se opustiti s vremenom, a ako kojim slučajem mu ni taj puta ne bude ugodno, prekini, pa nastavi neki drugi dan na slični način. Ako dopusti da ga polijevaš i ako se opusti pod tvojim rukama, s tom posudicom ga smoći da kraja, blago ga našamponiraj i istim postupkom isperi sapunicu. Prvih dva tri puta ga nemoj nikako odmah mlazom iz tuša kupati dok se ne privikne da i u kadi može da ti vjeruje. I još nešto, cijelo vrijeme mu pričaj, hvali ga i igraj se s igračlkama, svaki puta kad se smiri, nagradi ga s topllim riječima " Bravo dečko / cura !",... Pozdrav! P.S. Molim vas da glasate na anketi. |
06.08.2006., nedjelja
DUGODLAKI ŠKOTSKI OVČAR (ROUGH COLLIE)
 Zovu ga i škot ili škotski koli, najveću popularnost stekao je kao zvijezda filmova o dugodlakom škotskom ovčaru imenom Lesi. Preci ove vrste stigli su s Islanda prije nekih četiristo godina. Koli je škotski termin za ovcu koja ima crno lice i noge. Vrsta je stoljećima služila kao ovčarski pas u visokim predjelima Škotske. Krajicu Viktoriju zadivio je pas ove vrste kada je bila u posjetu Balmoralu (Škotska) 1860. te je odlučila otkupiti neke primjerke i uzgajati ih u Windsoru. Iste te godine se pojavio na takmičenjima u Birminghmanu. Ovo je pas izuzetne ljepote, koji je najvjerojatnije nasljedio od borzoia ili gordon setera. Vrsta danas vrlo rijetko obavlja zadatke. Dugodlaki škotski ovčar je pas visoke inteligencije, oštrog vida i velike otpornosti. Narav i njega: Odličan je čuvar, nepovjerljiv prema nepoznatima. Vrlo je odan i obožava svoje vlasnike. Lako ga je školovati i dobar je s djecom. Potrebno mu je mnogo kretanja. Unatoč vrlo gustoj dlaci, nije ju teško češljati. Veličina: visina u grebenu: mužjaci 56-65cm, ženke 51-60cm; težina 18-33kg Dlaka: vrlo gusta i ravna vanjska dlaka, pomalo gruba na dodir, dok je poddlaka mekana, čupava i vrlo gusta Boja: crna s bijelom, trobojna, srebrnoplava   Druga obilježja: glava bi trebala biti nešto manja u odnosu na tijelo; bademaste oči srednje veličine: uši malene, ne baš preblizu; tijelo je prilično dugo u odnosu na visinu; dugačak rep  |
05.08.2006., subota
MOLIM VAS PROČITAJTE OVU PRIČU NA KRAJU...ŠMRC..KOMENTIRAJTE.....DA LI JE I VAS RASTUŽILA KAO ŠTO JE I MENE (JAKO) ???!
|
TKO GOD ŽELI POMOĆI PSIMA BILO KAKO DONIRATI HRANE ,DEKICA,VODILICA IGRAĆAKA TE ZDIJELICA ILI PAK POSTATI VOLONTER POSJETITE SRANICU : Pomozite im POMOZITE IM ONI SVAKI DAN ČEKAJU NA VAS... ILI JEDNOSTAVNO NAZOVITE : 01/23 29 663 091/32 14 696 098/629 586 EVO OVO JE JEDNA JAKOOOO TUŽNA PRIČA.....ALI ISTINITA TO SE DOGAĐA SVIM PSIMA U ŠINTERAJU ...PROČITAJTE...... Ako imate psa - pročitajte ovu priču...Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...Napisao Jim Willis, 2001. Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'. Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti. Poruka autora:Ukoliko je 'Kako si mogao' izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje. Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak ne |
Sibirski haski (Siberian Husky)
 Za sve buduce vlasnike i sve one koji su propustili jedinstvenu priliku da im sibirac bue najbolji prijatelj Priznajem, ja sam jedna od onih koji su pri prvom susretu sa sibirskim haskijem ostali bez daha. Moglo bi se reci: Ljubav na prvi pogled....Jer ta neverovatna kombinacija snage, iskonske lepote, elegancije i ponosa, i prijateljskog pogleda punog neskrivene radoznalosti i ljubavi i najlepseg osmeha na svetu, postali su moj san, moja zelja.....I kada je sreca najzad dosla u nas dom, shvatila sam da apsolutno nista ne znam o toj cupavoj radoznaloj loptici, i da se svo moje znanje o sibircima svelo na: par plavih okica i detelina na celu....Pocela sam proucavati njegovu prirodu, i sto sam vise saznanja o tome imala, shvatala sam da postoje sasvim obicni i objasnjivi razlozi za njegovo neobicno ponasanje....i sto sam vise poznavala njegovu narav sve vise sam ga obozavala.....  Vec godinama sibirski haski je veoma popularan pas medju odgajivacima. Glavni razlog njegove popularnosti lezi u njegovoj predivnoj pojavi. Ali svi oni koji su zainteresovani za sibirca kao kucnog ljubimca moraju prvo sto vise saznati o toj rasi. Mnogi vlasnici prave greske smatrajuci da su sibirci kao drugi psi. Ali to je daleko od istine, jer sibirci imaju poseban karakter.Oni su tvrdoglavi psi, koje je teze nauciti da budu poslusni nego pripadnike drugih rasa; to ne znaci da oni nisu inteligentni, nego da su nezavisnog duha, veoma oprezni i veoma tolerantni..oni su isto tako veoma blage prirode i njezni i srdacni i nikada nisu agresivni. Ustvari sibirci ce sa vama zivjeti kao sa prijateljem i jednostavno ne vole odnos pas-gospodar.. Mnogi ljudi odusevljeni sibircevom lepotom , uskoro otkriju da im se ne dopadaju neke druge karakteristike koje poseduju ovi psi, iste one osobine kojima se ja licno divim i u kojima uzivam... Nepostoje psi koje mozete vise voleti i koji ce vas vise razveseliti ...Sibirci uzivaju u zivotu, imaju bezgranicnu ljubav u svom srcu, i nestasan duh...Ali zbog neobavestenosti vlasnika, mnogi zavrse na ulici, prepusteni sami sebi, i svojoj tragicnoj sudbini... Zato, iako su njezni, prijateljski raspolozeni, nezavisni i visoko inteligentni psi, sibirci nisu pravi ljubimci za svakog ljubitelja pasa. I pre no sto se odlucite da svoj zivot podjelite sa nekim sibircem, treba da ih dobro upoznate i budete sigurni da li ste spremni prihvatiti ova predivna stvorenja ...ako i posle toga jos uvjek zelite da svoju paznju i ljubav poklonite nekom sibircu, provjerite da li vas zivotni stil odgovara njegovom, da li i vi mozete ispuniti njegova ocekivanja i pruziti mu sve ono sto on od vas ocekuje...jer i pored svih mana oni su istinski izvanredni psi. Kako je svima poznato, sibirce su uzgajali pripadnici nomadskog plemena Chukchi, da bi obezbjedili brz ali i ekonomican transport preko nepregledne zaledjene zemlje. Neobicno jaki i agilni, ovi psi srednje velicine bili su sposobni da brzo prelaze ogromne razdaljine sa minimalnom kolicinom hrane. Poznati po veoma neznoj prirodi, sibirci su cesto sluzili kao mekani i topli «kreveti» za djecu plemena.. Posebni odnosi, koji su nastali uzajamnom potrebom u izuzetno teskim zivotnim uslovima, sa temperaturama i do –50 stepeni C, gde nije bilo dovoljno hrane ni vode za coveka a pogotovo ne za pse, gde je prirodna selekcija ucinila da samo najinteligentniji, najizdrzljiviji i najsposobniji opstaju, od davnina su postojali izmedju ovih pasa i ljudi i odrzavali se medjusobnim postovanjem, te se razvijali u izolaciji vjekovim pre no sto je spoljasni svet otkrio i zaljubio se u ovu velicanstvenu zivotinju. Iako se od dana kada je otkriven do danas dosta promenio sibirac je jos uvjek zadrzao mnogo od osobina koje su ga cinile najvrednijim psom za vucu plemena Chukchi....  I odrasli i djeca su ocarani sibircevom djecijom zudnjom i nestrpljenjem, velicanstvenom ljepotom i osmjehom « vrednim milion dolara». Ipak, ponavljam sibirac nije pas za svakog odgajivaca. Mnogo sibiraca je zavrsilo izgubljeno, pod tockovima automobila, bilo ubijeno u susjedovom dvoristu, ili se lose postupalo sa njima, jednostavno zato sto ga vlasnik nije razumeo... SIBIRAC IMA OSOBINE I POTREBE KOJIH SVAKI VLASNIK MORA BITI SVJESTAN I POSTOVATI IH... Zato proucite sve prednosti i mane ovog predivnog psa i tada odlucite da li je sibirac pravi pas za vas...  1. Sibirci su veliki umjetnici za bjezanje, i cak i ako zaista brinete o njima oni mogu odlutati, da ih nikad vise ne nadjete i ne vidite. Oni se mogu provuci i kroz najmanje rupe u ogradi, preskociti i dva metra visoku ogradu sa gracioznoscu balerine, izvuci se iz tankih ogrlica da bi im cak i sam Hudini pozavidio, mogu i da se penju uz ogradu poput macke, ili da kopaju ispod ograde kao manijaci, brzo nauce da otvaraju sva vrata, tako da im ni jedna brava nije problem, ....Zato vlasnici sibirca moraju izgraditi cvrstu ogradu koju ne mogu ni preskociti ni potkopati, sa vratima koja ne mogu otvoriti, ali i pored toga moraju stalno provjeravati i najmanje rupe, klimave daske na ogradama, kao i sjaj u njihovim ocima koje kazu »ja znam nesto sto ti ne znas». Zapamtite : izraz, «osiguran od bjezanja», ne postoji u rjecniku sibirca.... 2. Samo jedan pogled na krater koji je iskopao sibirac, dovoljan je da shvatite kakav je dobar kopac rupa...shodno njegovoj prirodi, sibirac sam bira gde ce i kad kopati, sto predstavlja veliki problem za mnoge vlasnike, narocito za one koji imaju vrt kojim se ponose...sibirci koji imaju mjesto na kojem mogu kopati su zadovoljniji i manje desrtruktivni...taj njihov instikt je prastar,iskonski i nemojte misliti da cete vi biti ta osoba koja ce ga iskorjeniti... 3. Sibirac je pas za sve sezone, jer njegovo krzno je dobar izolator protiv hladnoce ali i protiv visokih temperatura.Odrzavanje sibirca je veoma jednostavno: cist boks, ogradjeno dvoriste i pseca kucica...Njegovo gusto krzno koje ga tako efikasno stiti, linja se nekoliko puta godisnje, tako da prakticno mozete puniti kosare pramenovima i klupcadima dlake...ako ste alergicni na dlaku i smeta vam «dlakavo» dvoriste i kuca, izaberite drugog ljubimca.... 4. Sibirski haski vrlo retko ili gotovo nikako ne laje.Vise voli da cvili ili jeci, i kada je pun mjesec, sa visoko podignutom glavom, on ce proizvesti jednu od najlepsih zvukova u prirodi...sibirsi urlik... i dok taj zvuk moze biti muzika za usi obozavatelja haskija, susjedi mogu misliti drugacije...i kao po pravilu, sibirac nece svom vlasniku najaviti dolazak stranca..i posto vlasnik nece biti lajanjem obavjesten svaki put kad neko dodje na njegov posjed, ostaje bez odgovarajuce zastite. Mnogi vlasnici sibiraca imaju i druge pse cuvare... 5. Sibirac ce se bez problema naviknuti na novu sredinu. Nomad u srcu, nema straha od automobila niti instinkt da se sam vraca kuci, i jednom izgubljen, moze se lako povrediti, razboliti, postati stetocina loveci male zivotinje, ili kopajuci u susjedovom dvoristu...Vlasnici moraju znati, da zbog sigurnosti, sibirac mora biti stalno na povocu. Uvjek treba da imate na umu da ce sibirac odlutati. Ne cini on to da bi pobjegao od svog gospodara, ili zato sto ne voli svog gospodara, to je samo zato sto ga privlace novi zvuci, mirisi, prostranstva.... 6. Dobijajuci adekvatnu obuku, sibirac moze postovati jednostavne komande i ponasati se odgovorno i poslusno, u dosta prilika. Ali neki ozbiljniji trening je u suprotnosti sa sibircevom prirodom....Cak i naucen na poslusnost, sibirac sam donosi odluke da li ce i kada poslusati...Nemojte se iznenaditi ako se i ne osvrne na vas poziv....Kada nije zainteresovan za trening, nece to sigurno uciniti da bi zadovoljio vas. Mudar vlasnik mora biti malo kreativniji umjesto da se pridrzava samo pravila obuke, mora stalno izmisljati nove igre i vjezbe, koje moraju biti interesantne i pune izazova....Sibirac je dovoljno inteligentan da pravi razliku izmedju pojedinih situacija, i primjenjivat ce razlicita pravila ponasanja zavisno od situacije...zato treniranje sibirca za svakog dresera je poseban izazov..oni su inteligentni, energicni i tvrdoglavi, iuvjek morate biti spremni na razna iznenadjenja. Obuka mora poceti kad je pas vrlo mlad. Posto su to psi copora, veoma je vazno da se nametnete kao vodja copora, kao alfa, veoma rano...ako to uspijete postici, obuka ce se mnogo lakse odvijati. 7. Druzenje je vrlo bitan faktor u sibircevom zivotu.Potrebno mu je stalno drustvo drugih pasa ili ljudi. Ne osjeca se dobro kada je sam i postaje destruktivan. Zato ako ste previse zaposleni, ne uzimajte sibirca....Zbog svoje velike ljubavi prema ljudima, sibirac ce pozdraviti gotovo svakog, narocito djecu, sa istom onom neskrivenom radoscu koju drugi psi cuvaju samo za posebne clanove porodice..Ovom neznom psu, u sjecanju na pripadnike plemena Chukchi, svi ljudi su porodica.Vlasnici sibiraca moraju postovati te njihove posebne odnose..Ali ne razumiju svi ljudi, niti cjene demonstrativnu ljubav sibirca, te vlasnik mora drzati svog psa pod kontrolom, zbog onih koji ne ocekuju i ne zele snazni sibircev zagrljaj . Zbog te svoje drustvene prirode, u prkos njegove impresivne snage i vucijeg izgleda, sibirac se nikad ne moze tretirati kao pas cuvar. Ako ostavite svoju kucu sibircu na cuvanje, on ce cak i kradljivca docekati sa dobrodoslicom i «rasirenih ruku», donjeti mu vase dragocenosti, po prvi put u svom zivotu, i pokazati mu najbolji put za bjeg, pa cak tu priliku iskoristiti za vlastiti bjeg... jer ne zaboravite sibirci su ipak umjetnici u bjezanju. 8. Istrazivacka priroda sibirca je jedna od njegovih osobina za koju vlasnici kazu da je omiljena i puna izazova...ali ta njegova radoznalost ne ubija samo macke, nego isto tako i veliki broj sibiraca...potreba i zelja da istrazuje mirise, da lovi, da juri, da otkriva drugu stranu ograde, je primitivna, iskonska, duboko usadjena, i moze postati neodoljiva u najneocekivanijim momentima.... 9. Ovaj ekstremno snazan pas je prirodni atleta. Vas sibirac moze biti u dobroj kondiciji, ako ga podvrgnete nekoj napornijoj igri svaki drugi dan, dvadesetak minuta. Posto posjeduje ogromnu energiju, bez ikakvih treninga moze postati neocekivano destruktivan. Nije tacno da mu je potrebno mnogo otvorenog prostora.Adekvatni treninzi mogu se odrzavati i u ogradjenim dvoristima prosecne velicine. Sibirci moraju biti u ogradjenom prostoru ili na povodcu citavo vreme...zbog svoje velike snage i ljubavi prema trcanju ne smiju biti prepusteni brizi male djece niti starijih osoba...sibirci vole drustvo i ocekuju to od vas bez obzira na vremenske uslove...ako se smrzavate kada termometar padne ispod nule i izbjegavate setnje , zaboravite na sibirca.... 10. Kao i vecina prirodnih ljepota, sibirci zahtjevaju minimalnu njegu da bi izgledali velicanstveno. Dovoljno je jednom sedmicno ih iscetkati, okupati nekoliko puta godisnje, a profinjeni sibirac ce uciniti ostalo.... 11. Sibirci posjeduju predatorske instinkte...Zato ako u dvoristu drzite i druge zivotinje, ne razmisljajte o sibircu...mozda ce vase i postedjeti, ali budite sigurni da susjedove nece...a nemojte ni pomisljati da cete uspjeti da promjenite ono sto je priroda stotinama godina stvarala.....  Mozda ce mi neki odgajivaci Sibirskih haskija zamjeriti na mojoj iskrenosti, ali sam sigurna da bi mi mnogi sibirci bili zahvalni.... Zato ako i posle citanja ovih mojih redova, ostajete u uvjerenju da je sibirac pravi pas za vas, ako ga mozete prihvatiti takvog kakav u istinu jeste, sa svim njegovim manama, a ne nastojati da ih promjenite, budite sigurni da ce vam vas sibirac pruziti godine zajednickog uzivanja i radosti..... Samo jos nesto da napomenem, sto je veoma bitno...Ako namjeravate da imate jednog i samo jednog psa, budite svjesni «zecijeg sindroma», veoma retke i neizljecive bolesti od koje oboljevaju vlasnici sibiraca. Obicno pocinje sa zeljom da se ima samo jedan «poseban» sibirac, i to se uskoro pretvara u dva, pet, ili petnaest posebnih sibiraca......  Oprostite na pogreškama,jako sam puno pisao pa ih ima dosta. |
02.08.2006., srijeda
Rasprostranjenost
 Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas živi na Zemlji za čovjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno, ali neškodljivo za čovjeka. Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim područjima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premašuje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko veći nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji žive zmije čiji se otrov smatra najtoksičnijim među svim zmijama. |
30.07.2006., nedjelja
Izreke (o konjima)
Hodaš kao paradni konj. Kad hodaš uspravno i visoko dižeš noge savinute u koljenu.Brz si kao konj. Kada jako brzo trčiš. Ponosan si kao konj. Kada hodaš uzdignute glave. Jedeš kao konj Kada jedeš jako puno slatkoga. Pametan si kao konj. Kada si poslušan. Jak si kao konj. Kada si izdržljiv i snažan. Kobilo jedna! Kada si dosadan. Ponašaš se kao konj. Ponašaš se kao da si najvažniji na svijetu. Balav si kao ždrijebe Kada misliš da sve smiješ i možeš. Zamazan si kao konj. Kada si prljav. Smrdiš kao konj. Kada si znojan. Glasaš se kao konj. Kada rzaš kao konj. Čupav si kao konj. Kada ti je kosa raščupana. Lakom si kao konj. Kada bi htio sve napravit na brzinu. |
ZAŠTO SE MAČKA TRLJA TIJELOM O VAŠE NOGE KADA VAS POZDRAVLJA?
|
Dijelom je tu posrijedi želja za prijateljskim fizičkim dodirom, ali ipak nije riječ samo o tome. Mačka započinje trljanje vrhom glave, ili lijevom, ili desnom stranom njuške, zatim se trlja čitavim tijelom, ili desnom stranom tijela i, najzad vam obavije rep oko noge. Nakon toga vas pogleda i ponovi čitavu radnju, ponekad nekoliko puta uzastopce. Ako se sagnete i pogladite mačku, ona će pojačati trljanje i često će dodirnuti jednom stranom njuške vašu ruku ili glavom trljati vašu nogu. Kad to obavi, napustit će vas, otići od vas, i zatim sjesti i početi lizati jednu stranu tijela. Ceremonija pozdravljanja će tako biti završena. Svaki od ovih elemenata ima posebno značenje. U biti se u svemu ovom radi o tome da mačka razmjenjuje svoj miris s vašim mirisom. Na sljepoočicama i u uglovima usta mačke nalazese posebne mirisne žlijezde. Druga takva žlijezda smještena je pri korjenu repa. Bez vašeg znanja ili bilo kakve vaše spoznaje o tome mačka vas zapravo obilježava mirisom tih žlijezda. Ti su mirisi tako delikatini, slabašni da ih naši ljudski nosevi ne mogu osjetiti, ali je za mačku važno da druge mačke, koje pripadaju njezinoj vlastitoj obitelji, na neki način podijele s njom te mirise. Mačka se tako osjeća ugodnije i prisnije u društvu ljudi koji su joj gospodari. Osim toga za mačku je važno da “čita” naše, ljudske mirise, naše mirisne signale. To ona postiže elmentom pozdrava koji se sastoji u trljanju vlastitog tijela o naše tijelo. Poslije toga ona, kako smo spomenuli, sjedne i zatim jezikom “probava” naše mirise, lizanjem onog dijela svog tijela kojim se trljala o naše tijelo. |
29.07.2006., subota
Prisutnost psa dobra je za vaše zdravlje
 O pozitivnom djelovanju mačke na ljudsko zdravlje već su napisane priče i priče. No znanstvenici su utvrdili da podjednako blagotvorno na ljude djeluje i glađenje pseće dlake. Samo nekoliko minuta dnevno potrebno je milovati psa pa će napetost, stres, anksioznost i sve prateće pojave koje uzrokuju psihička i srčana oboljenja biti znatno manje. Srčani bolesnici za vrijeme hospitalizacije puno će se brže oporavljati ako su u mogućnosti družiti se sa svojim psom, milovati ga i igrati se s njim. To su utvrdili znanstvenici u Dalasu, odnosno u njihovoj Organizaciji za srce. Do istog zaključka došli su i zdravstveni djelatnici i znanstvenici na kalifornijskom medicinskom sveučilištu u Los Angelesu gdje je provedeno slično istraživanje. Tom prilikom je utvrđeno da na zdravlje i raspoloženje srčanih bolesnika puno bolje djeluje prisutnost psa nego volontera. Naime, kod bolesnika koji su 12 minuta proveli s psom anksioznost je bila 24 posto manja nego prije, a kod pacijenata koji su tih 12 minuta proveli s volonterom anksioznost se smanjila za svega deset posto. Još zanimljiviji podatak kaže da su psi količinu hormona stresa endorfina kod pacijenata smanjili za 17 posto, a volonteri tek za dva posto. Studijom je utvrđeno da i kratkotrajno maženje psa ima blagotvorno djelovanje na ljude sa srčanim oboljenjima te njihovo psihofizičko i psihosocijalno stanje. Takva i slična istraživanja, kojih je posljednjih godina sve više, polako nam potvrđuju već od davnine poznatu tezu da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Sada nam i znanost to dokazuje, ali i objašnjava – zašto. Pa, kad je tako, što čekate? Možda neko malo, napušteno štene čeka upravo vas da vam pomogne u svladavanju zdravstvenih problema bilo koje vrste. Pokušajte, izgubiti nećete ništa, a dobit ćete nekoga tko će vas bezuvjetno voljeti. |
28.07.2006., petak
Kako se love krokodili? (šala)
|
Potreban pribor: dosadna knjiga, dalekozor, pinceta i kutija za sibice. Nas lovac na krokodile, naoruzan svim navedenim priborom mora otici na obalu rijeke u kojoj zive krokodili, ugodno se ispruziti na obali i poceti citati knjigu. Posto je knjiga dosadna on ce ubrzo zaspati. U neko vrijeme primijetit ce ga neki krokodil i doci do njega s namjerom da ga pojede. Posto su krokodili po prirodi radoznali zaviriti ce u knjigu i poceti citati. Naravno i on ce brzo zaspati jer je knjiga dosadna. Kako je nas lovac zaspao prije krokodila probudit ce se prije njega, uzeti dalekozor, okrenuti ga naopako i pogledati spavajuceg krokodila koji se smanjio (kvalitetan dalekozor). Tako smanjenog krokodila uhvatiti ce pincetom i staviti u kutiju za sibice.U trenutku kad nas lovac okrene dalekozor na pravu stranu krokodil se vrati u normalnu velicinu, kutijica se pokida a lovac se brzo popne na najblize drvo, pred nosom krokodilu koji se probudio usljed nastale buke. Nasem lovcu, u sigurnosti na drvetu padne kamen sa srca tocno krokodilu na glavu i ubije ga.  |
Jeste li znali!?
 I ljubimcima šteti pasivno pušenjeNajpoznatija britanska veterinarska ustanova PDSA upozorila je kako, osim općepoznatih posljedica pasivnog pušenja na ljude, dim cigarete narušava i zdravlje kućnih ljubimaca. Kako sve više zemalja zabranjuje pušenje na javnim mjestima, pušači su sve češće prisiljeni pušiti cigarete kod kuće. Međutim, osim ukućanima, kojima to dokazano šteti, malo tko se sjeti da dim cigarete šteti i životinjama. O tom problemu puno manje se raspravljalo, ali danas se pouzdano zna kako pasivno pušenje šteti i kućnim ljubimcima. Mačke izložene pasivnom pušenju mogu oboljeti od zloćudnih bolesti te još češće od bolesti dišnog sustava. Pseći dišni sustav također je vrlo osjetljiv na dim, dok je kod hrčaka dokazana veza pasivnog pušenja s opadanjem dlake. Iz PDSA-e stoga savjetuju da se izbjegava pušenje u blizini kućnih ljubimaca, te da se prostorije u kojima borave češće prozračuju. |
Rasprostranjenost
 Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas živi na Zemlji za čovjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno, ali neškodljivo za čovjeka. Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim područjima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premašuje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko veći nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji žive zmije čiji se otrov smatra najtoksičnijim među svim zmijama. |
Odgoj pasa počinje od prvog dana
 Mnogi ljudi nabave štene, a tek onda ustanove da to baš i nije za njih, odnosno da ne znaju kako se postaviti i kako 'bebača' koji je došao u njihov dom odgojiti. Najveći problem predstavlja navikavanje psića na kućni red i obavljanje nuždeDa pas nije za svakoga, dokazali su i ovogodišnji stanari Big Brother kuće koji psića nisu u petnaestak dana, koliko je bio kod njih, ničemu naučili. Razlog tome je što se zapravo njime nisu ni bavili, što nije bilo reda u hranjenju, spavanju, pa onda ni u obavljanju nužde. Dakle, ako ste dobro razmislili o svemu što vas čeka kad pseća beba dođe u vaš dom i odlučili da ste se spremni podnijeti 'žrtvu' kako biste joj osigurali udoban i sretan život u svom domaćinstvu, s odgojem počnite onog trenutka kad je psić prešao vaš kućni prag. Trebate mu odmah pokazati gdje je njegov ležaj, ponuditi mu igračke koje će moći gristi do mile volje umjesto vašeg namještaja. Isto tako odlučno mu od prvog dana pokazujte što smije, a što ne smije raditi. Odlučno NE, kad ga od nečega želite odvratiti, bit će dovoljno da psić vremenom shvati što je zabranjeno. Od prvog dana također morate uvesti red i napraviti stalan raspored hranjenja. Mali štenci su kao i mala djeca – jedu nekoliko puta dnevno. No, ako ste dobili tromjesečnog štenca, a to je idealna dob za njegovo odvajanje iz legla, hranu mu trebate davati tri puta dnevno. Idealno bi bilo u pravilnim razmacima, no ako ste zaposleni, jasno je da će to biti nemoguće. Stoga psića, kad ustanete, izvedite vani da obavi nuždu. U početku planirajte da će vam za to trebati i po pola sata ili čak više. Nakon povratka kući nahranite ga, a ono što ne pojede, bilo da je riječ o suhoj ili mokroj hrani, sklonite, odnosno ako se radi o konzervici – bacite. Kad s posla dođete kući, izvedite štene u šetnju kako bi u popodnevnim satima obavilo nuždu. Nahranite ga, pustite da odrijema, poigrajte se s njim, a uvečer prije spavanja ponovite još jednom istu proceduru – šetnja, hrana, spavanje. Mali psi nisu navikli kontrolirati pražnjenje, pa se može dogoditi da se pas uneredi prije nego što ga izvedete vani. U takvim slučajevima, ako ste prisutni, uzmite psa i s njim brzo istrčite vani na livadu, vrt ili na terasu ako ih imate. Vremenom će shvatiti da nuždu ne smije obavljati u vašem stanu ili kući već da postoji drugo mjesto za to. No, dok to ne nauči, ne smijete ga kažnjavati kad se uneredi, posebno mu ne gurati njuškicu u izmet ili mokraću. Psić neće shvatiti zašto to činite, a sve što ćete takvim metodama dobiti je prestrašeni i zbunjeni mališan. Zato bez galame i kažnjavanja sve što nađete kad se s posla vratite kući ili kad ujutro ustanete tiho počistite. Bilo bi također dobro da pas ne vidi što radite i da se prema njemu ponašate uobičajeno – toplo i prijateljski. Kad pas obavi nuždu vani, obvezno ga pohvalite i po mogućnosti nagradite nekom slasticom. Svi psi ih vole, samo treba pronaći odgovarajuću. Potrudite se, vratit će vam se stostruko. |
27.07.2006., četvrtak
I psi se smiju
 PATRICIA SIMONET, znanstvenica koja proučava ponašanje životinja, tvrdi da se psi mogu smijati i da taj "smijeh" smiruje druge pse. Simonet, koja je i koordinatorica Službe za zaštitu životinja u Spokaneu u SAD, snimila je zvukove koje psi ispuštaju kad se igraju, ili kad iščekuju izlazak i te je snimke puštala drugim psima. Kada je preko zvučnika te zvukove reproducirala u prihvatilištu u kojem je bilo smješteno više desetaka pasa, lavež je prestao za manje od jedne minute. "Htjela sam vidjeti mogu li psima smanjiti razinu stresa", rekla je Simonet koja je rezultate istraživanja predstavila na međunarodnoj konferenciji. |
Otvorenje!
Dobar dan!Možda me je netko vidio na nekome forumu.Na forumu su mi nickovi Romystator ili Romy.Nadam se da će vam blog biti super!!! |
